Stari zavjet:
Post.
Izl.
Lev.
Br.
Pnz.
Jš.
Suci.
Rut.
1 Sam.
2 Sam.
1 Kr.
2 Kr.
1 Ljet.
2 Ljet.
Ezr.
Neh.
Est.
Job.
Ps.
Izr.
Prop.
Pj.
Iz.
Jr.
Tuž.
Ez.
Dn.
Hoš.
Jl.
Am.
Ob.
Jon.
Mih.
Nah.
Hab.
Sef.
Hag.
Zah.
Mal.
Novi zavjet: Mt. Mk. Lk. Iv. Dj. Jak. 1 Pt. 2 Pt. 1 Iv. 2 Iv. 3 Iv. Jd. Rim. 1. Kor. 2. Kor. Gal. Ef. Fil. Kol. 1. Sol. 2. Sol. 1. Tim. 2. Tim. Tit. Flm. Heb. Otk.
Novi zavjet: Mt. Mk. Lk. Iv. Dj. Jak. 1 Pt. 2 Pt. 1 Iv. 2 Iv. 3 Iv. Jd. Rim. 1. Kor. 2. Kor. Gal. Ef. Fil. Kol. 1. Sol. 2. Sol. 1. Tim. 2. Tim. Tit. Flm. Heb. Otk.
Sakriti
14:3
14:5
14:7
14:8
14:9
14:10
14:11
14:13
14:14
14:18
14:19
14:20
14:22
Хорватский (Stvarnost & Duda-Fućak)
Jezici
- Dodajte jezik
- Церковнослав. (рус)
- Церковнослав. (цс)
- Рус. (Синодальный)
- Рус. (Синод. с ударе́-ми)
- Рус. (Юнгеров)
- Рус. (Аверинцев)
- Arab (AVD)
- Azerbaijani
- Armenian
- Bulgarian
- Chinese (simpl.)
- Croatian (S&D)
- English (NKJV)
- English (KJV)
- English (NRSV)
- Estonian
- Finnish (1992)
- French (LSG)
- Georgian
- German (MLU, 1912)
- German (GNB)
- Greek (NT Byz)
- Greek (TGV)
- Greek (LXX, Rahlfs)
- Hebrew
- Italian
- Kyrgyz
- Latin (Nova Vulgata)
- Romanian
- Polish
- Portuguese
- Serbian (synod.)
- Serbian
- Spanish (RVR 1995)
- Swedish (Folkbibeln)
- Tajik
- Ukrainian (Homenko)
- Ukrainian (Ogienko)
Čovjek koga je žena rodila kratka je vijeka i pun nevolja.
Ko cvijet je nikao i vene već, poput sjene bježi ne zastajuć.
Na takva, zar, ti oči otvaraš i preda se na sud ga izvodiš?
Tko će čisto izvuć iz nečista? Nitko!
Pa kad su njegovi dani odbrojeni, kad mu broj mjeseci o tebi ovisi, kad mu granicu stavljaš neprelaznu,
skini s njega pogled da počinut može, poput najamnika da svoj dan uživa.
Ta ni drvu nije nada sva propala, posječeno, ono opet prozeleni i mladice nove iz njega izbiju.
Ako mu korijen i ostari u zemlji, ako mu se panj i sasuši u prahu,
oćutjevši vodu, ono će propupat i pustiti grane kao stablo novo.
Ali kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje li je on tada?
Može sva voda iz mora ispariti i presahnut rijeke, isušit posvema,
al čovjek kad legne, ne ustaje više, dok nebesa bude, neće se podići, od sna se svojega probuditi neće.
O, kad bi me htio skriti u Šeolu, zaklonit me dok srdžba ti ne mine, dati mi rok kad ćeš me se spomenuti,
- jer, kad umre čovjek, zar uskrsnut može? - čekao bih te sve dane vojske svoje dok ne bi došao da mi smjenu dadeš.
Zvao bi me, a ja bih se odazvao: zaželio si se djela svojih ruku.
A sad nad svakim mojim vrebaš korakom, nijednog mi grijeha nećeš oprostiti,
u vreći si prijestup moj zapečatio i krivicu moju svu si zapisao.
Vaj! Ko što se jednom uruši planina, ko što se hridina s mjesta svog odvali,
ko što voda kamen s vremenom istroši, a pljusak bujicom zemlju svu sapere, tako uništavaš nadu u čovjeku.
Oborio si ga - on ode za svagda, nagrđena lica, otjeran, odbačen.
Djecu mu poštuju - o tom ništa ne zna; ako su prezrena - o tom ne razmišlja.
On jedino pati zbog svojega tijela, on jedino tuži zbog svojeg života.