Stari zavjet:
Post.
Izl.
Lev.
Br.
Pnz.
Jš.
Suci.
Rut.
1 Sam.
2 Sam.
1 Kr.
2 Kr.
1 Ljet.
2 Ljet.
Ezr.
Neh.
Est.
Job.
Ps.
Izr.
Prop.
Pj.
Iz.
Jr.
Tuž.
Ez.
Dn.
Hoš.
Jl.
Am.
Ob.
Jon.
Mih.
Nah.
Hab.
Sef.
Hag.
Zah.
Mal.
Novi zavjet: Mt. Mk. Lk. Iv. Dj. Jak. 1 Pt. 2 Pt. 1 Iv. 2 Iv. 3 Iv. Jd. Rim. 1. Kor. 2. Kor. Gal. Ef. Fil. Kol. 1. Sol. 2. Sol. 1. Tim. 2. Tim. Tit. Flm. Heb. Otk.
Novi zavjet: Mt. Mk. Lk. Iv. Dj. Jak. 1 Pt. 2 Pt. 1 Iv. 2 Iv. 3 Iv. Jd. Rim. 1. Kor. 2. Kor. Gal. Ef. Fil. Kol. 1. Sol. 2. Sol. 1. Tim. 2. Tim. Tit. Flm. Heb. Otk.
Sakriti
6:1
6:3
6:4
6:5
6:6
6:8
6:9
6:11
Хорватский (Stvarnost & Duda-Fućak)
Jezici
- Dodajte jezik
- Церковнослав. (рус)
- Церковнослав. (цс)
- Рус. (Синодальный)
- Рус. (Синод. с ударе́-ми)
- Рус. (Юнгеров)
- Arab (AVD)
- Azerbaijani
- Armenian
- Bulgarian
- Chinese (simpl.)
- Croatian (S&D)
- English (NKJV)
- English (KJV)
- English (NRSV)
- Estonian
- Finnish (1992)
- French (LSG)
- Georgian
- German (MLU, 1912)
- German (GNB)
- Greek (NT Byz)
- Greek (TGV)
- Greek (LXX, Rahlfs)
- Hebrew
- Italian
- Kyrgyz
- Latin (Nova Vulgata)
- Romanian
- Polish
- Portuguese
- Serbian (synod.)
- Serbian
- Spanish (RVR 1995)
- Swedish (Folkbibeln)
- Tajik
- Ukrainian (Homenko)
- Ukrainian (Ogienko)
I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem, i teško tišti ljude:
Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i počasti, te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuđinac. To je ispraznost i grdna nevolja.
I velim: bolje je nedonošče od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;
jer je nedonošče uzalud došlo i u tamu otišlo, i ime mu je tamom pokriveno;
sunca čak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.
Pa kad bi takav živio i dvije tisuće godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?
Čovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.
Jer po čemu je mudrac bolji od luđaka, i što reći o siromahu koji se umije držati pred ljudima?
Bolje je očima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.
Što je već bilo, ime ima; i zna se što je čovjek; i on se ne može parbiti s jačim od sebe.
Što više riječi, to veća ispraznost svega, i koja je od toga korist čovjeku?
Tko zna što je dobro čovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko će kazati čovjeku što će biti poslije njega pod suncem?