Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.

Obznanjujem vam, braćo: evanđelje koje sam navješćivao nije od ljudi,

niti ga ja od kojeg čovjeka primih ili naučih, nego objavom Isusa Krista.

Ta čuli ste za moje negdašnje ponašanje u židovstvu: preko svake sam mjere progonio i pustošio Crkvu Božju

te sam u židovstvu, prerevno odan otačkim predajama, nadmašio mnoge vršnjake u svojem narodu.

Ali kad se Onomu koji me odvoji već od majčine utrobe i pozva milošću svojom, svidjelo

otkriti mi Sina svoga da ga navješćujem među poganima, odmah, ne posavjetovah se s tijelom i krvlju

i ne uziđoh u Jeruzalem k onima koji bijahu apostoli prije mene, nego odoh u Arabiju pa se opet vratih u Damask.

Onda nakon tri godine uziđoh u Jeruzalem potražiti Kefu i ostadoh kod njega petnaest dana.

Od apostola ne vidjeh nikoga drugog osim Jakova, brata Gospodinova.

Što vam pišem, Bog mi je svjedok, ne lažem.

Zatim dođoh u krajeve sirijske i cilicijske.

Osobno pak bijah nepoznat Kristovim crkvama u Judeji.

One su samo čule: "Negdašnji naš progonitelj sada navješćuje vjeru koju je nekoć pustošio"

i slavile su Boga zbog mene.

Zatim nakon četrnaest godina opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, a povedoh sa sobom i Tita.

Uziđoh po objavi i izložih im - napose uglednijima - evanđelje koje propovijedam među poganima da ne bih možda, ili da nisam, trčao uzalud.

Čak ni Tit, pratilac moj, premda Grk, nije bio prisiljen obrezati se

i to radi uljeza, lažne braće, koja se ušuljaše da vrebaju slobodu koju imamo u Kristu Isusu, ne bi li nas učinili robovima.

Ne, ni načas im nismo popustili, nismo se podložili: da istina evanđelja ostane kod vas!

A oni koji štogod znače - bili oni što bili, nije mi do toga, Bog ne gleda tko je tko - ti uglednici, uistinu, ništa nisu pridometnuli.

Nego naprotiv, vidjevši da mi je povjereno evanđelje za neobrezane, kao Petru za obrezane

jer Onaj koji je bio na djelu po Petrovu apostolstvu među obrezanima, bio je na djelu i po meni među poganima

i spoznavši milost koja mi je dana, Jakov, Kefa i Ivan, smatrani stupovima, pružiše meni i Barnabi desnice zajedništva: mi ćemo među pogane, a oni među obrezane!

Samo neka se sjećamo siromaha, što sam revno i činio.

A kad Kefa stiže u Antiohiju, u lice mu se usprotivih jer je zavrijedio osudu:

doista, prije nego stigoše neki od Jakova, blagovao je zajedno s poganima; a kad oni dođoše, počeo se povlačiti i odvajati bojeći se onih iz obrezanja.

Za njim se povedoše i ostali Židovi te je i Barnaba zaveden tom prijetvornošću.

Ali kad vidjeh da ne hode ravno, po istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: "Ako ti, Židov, poganski živiš, a ne židovski, kako možeš siliti pogane da se požidove?"

Mi smo podrijetlom Židovi, a ne "grešnici iz poganstva".

Ali znamo: čovjek se ne opravdava po djelima Zakona, nego vjerom u Isusa Krista. Zato i mi u Krista Isusa povjerovasmo da se opravdamo po vjeri u Krista, a ne po djelima Zakona jer se po djelima Zakona nitko neće opravdati.

Ako se pak po tome što zaiskasmo opravdati se u Kristu očitovalo da smo i mi grešnici, nije li onda Krist u službi grijeha? Nipošto!

Doista, ako ponovno gradim što sam bio srušio, pokazujem da sam prijestupnik.

Ta po Zakonu ja Zakonu umrijeh da Bogu živim. S Kristom sam razapet.

Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sada živim u tijelu, u vjeri živim u Sina Božjega koji me ljubio i predao samoga sebe za mene.

Ne dokidam milosti Božje! Doista, ako je opravdanje po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.